O DVA PROJEKTA STJEPANA PODHORSKOG – ZA CRKVE U MALOJ BOSNI I ĐURĐEVCU (HRVATSKA)

      O DVA PROJEKTA STJEPANA PODHORSKOG –

            ZA CRKVE U MALOJ BOSNI   I   ĐURĐEVCU (HRVATSKA)

           

            U okolini Subotice, u pravcu jugoistoka, kao jedno od starijih  naselja, nalazi  se Šebešić. Po arheološkim nalazima sa tog terena, oko riječice Čikerije, u prvacu zapada, nalazila se crkva a oko nje groblje.[1] U historijskim izvorima javlja se već 1504. godine, pod imenom Sebestyénégyháza. Po podacima iz  1920. godine na pustari Šebešić bilo je 780 stanovnika.[2] Po nešto kasnijim, iz 1928. godine[3],  na toj teritoriji bilo je 355 kuća, a zuazimala je 5885 kat. jutara.  Mada se ime Mala Bosna, po literaturi, pominje još krajem 19, u administrativnom pogledu ono ne egzistira sve do dvadesetih godina 20. stoljeća. Tek tada, ovo naselje smješteno duž puta Subotica – Bajmok - Sombor,  izdvaja se i poimence pominje u sastavu “pustare Šebešić”. Mala Bosna je najviše stanovnika imala 1953. godine – 3002, u 750 domaćinstava. Danas broji 1245 duša. Od toga je, po vjerskoj pripadnosti, 1171 rimokatolik.

Kayserova karta, 1747.

            Nekada je na ovu teritoriju cio crkveni život bio organiziran preko župe Sv. Sebastijana na Pavlovcu. U novije vrijeme je 1926. osnovana samostalna vikarija iz teritorija Sv. Terezije iz Tavankuta. Matice se vode od 1934 g.[4]

            Crkvu, koja je  posvećena Presvjetomu Trojstvu, a građena je u neobizantskom - neoromaničkom (starohrvatskom) stilu, vrlo je lako uočiti sa desne strane Somborskog puta kada se ulazi u Malu Bosnu. Izgrađena je 1931. godine za vreme biskupa Lajče Budanovića. Duga je 25 m., a široka 18 m. Srednja lađa je visoka 19 m..  

            Vrlo sličan objekat, podignut je samo dvije godine ranije, u Hrvatskoj, u mjestu Đurđevac. 

“Današnja župna crkva Sv. Jurja, koja dominira centrom Đurđevca, leži na temelju već nekoliko prethodnih crkava. Po nekom čudnom pravilu u Đurđevcu se gotovo svakih 100 godina mora rušiti stara i graditi nova crkva. Tako je bilo 1710. godine, 1824. godine i 1928. godine iz koje datira današnja župna crkva. Nacrt za današnju župnu crkvu načinio je zagrebački arhitekt Stjepan Podhorski, a s gradnjom se započelo u kolovozu 1928. godine[5]. Zbog močvarnog zemljišta na kojem leži župna crkva, a zbog sigurnosti, temelji crkve su kopani 3 metra duboko i leže na drvenim šipovima na kojima je 1 metar debela betonska ploča na kojoj leži crkva, a za koju je utrošeno 230 vagona šljunka iz rijeke Drave. Jedini ostatak stare crkve je zidani barokni zvonik koji je preuređen i ugrađen u novu crkvu. Crkva je elektrificirana 1929. godine te ponovno 1961. godine, a prva u Hrvatskoj ima elektrificirana zvona iz 1967. godine. Župna crkva Sv. Jurja bila je gotova 10. studenog 1929. godine i posvećena iz ruku pomoćnog zagrebačkog biskupa dr. Dominika Premuša uz osobno prisustvo dr. A.Bauera, nadbiskupa zagrebačkog. Unutrašnjošću crkve dominira glavni mramorni oltar na kojem se nalazi slika Sv. Jurja (ulje na platnu) koju je za župnu crkvu naslikao slikar Martin Peroš 1896. godine, a koja je prenesena iz stare crkve iz 1824. godine. Unutrašnjost crkve krase i dva bočna oltara: oltar Sv. Tri kralja, izrađen iz mramora 1936. godine i oltar Majke Božje također iz 1936. godine, a izveden u tehnici mozaika. Predstavlja sliku Majke Božje od Navještenja, a izradio ga je Zvonimir Huzjak iz Zagreba prema minijaturi Julija Klovića iz 16. stoljeća.”[6]   

projakat

                                                      

Tragom jednog arhivskog dokumenta[7] pokušaćemo osvjetliti nastanak crkve u Maloj Bosni, odnosno proceduru koja je pratila ishodovanje potrebne dozvole za njeno podizanje.  Taj put će nas dovesti i do spoznaje da je sličan sakralni objekat podignut i u Hrvatskoj, u mjestu Đurđevac[8]. To se dade razumjeti, pošto je autor oba projekta bio istaknuti arhitekt Stjepan Podhorsky. On je završio u rodnom gradu osnovnu, srednju i obrtnu školu, a specijalizirao (1903-1906)  srednjovjekovnu arhitekturu u Beču na Akademiji likovnih umjetnosti. Važi za jednog od utemeljitelja hrvatske moderne arhitekture, te Kluba hrvatskih arhitekata (1906).[9] Od 1920. radi i kao profesor na Obrtnoj školi u Zagrebu. Po njegovim projektima izgrađena je  monumentalna bazilika u Duvnu, započeta 1925, a  dovršena tek 1939. godine, koja je imala oblik neobizantske -neoromaničke bazilike po uzorima onih u Ninu i Solinu. Pored toga, on je projektovao veći broj crkvenih objekata, a također sudjelovao pri adaptiranju i restauriranju niza već postojećih. “Iskustva stečena pri obnovi znao je vješto uklopiti u nova ostvarenja, posebno u zanimljivoj dogradnji crkve u Krašiću (1911-13), ili u crkvama planiranim za Makarsku, Đurmanec ili Pribički Strmac, gdje je pokazao i stanovitu mjeru originalnosti.”[10] U tom mjestu je 1911. sagrađena grkokatolička crkva Blagovijesti (ili Navještenja Marijina). „Stjepan Podhorski  sagradio ju je, pored dvorca, na trolisnoj osnovi u neobizantskom-neoromaničkom stilu, povodom 300 obljetnice sklapanja crkvenog zajedništva ili unije u Hrvatskoj (1611.), a po narudžbi križevačkog biskupa Julija Drohobeckoga.”[11]

Za subotičkog naručioca, apostolsku administarturu, u  čije ime se potpisuje biskup Lajčo Budanović,  on je načinio projekte nove crkve  još 1929. godine. Jasno da je koristio svoj prepoznatljiv arhitektonski rukopis, prilagođavajući već postojeće, korištene projekte, poput onih za crkvu u Đurđevcu, a koji se zasnivaju na oblicima i elementima  neoromaničke bazilike.

Što nam govore arhivski dokumenti vezani za gradnju crkve u Maloj Bosni?

fotografija crkve u Maloj Bosni, tridesetih godina

Apostolska administartura iz Subotice ( sa adresom Harambašićeva ulica) dobila je 4.01.1932. godine od gradskih vlasti upotrebnu dozvolu za novosagrađenu “crkvu na pustari Šebešić, kat. čest. Broj 22956/6”[12]. To je bio kraj poduže prepiske između gradskih i državnih tijela, sa jedne, i  subotičke Apostolske administrature sa druge strane. Ona je započeta još 1930. godine. Koristeći upravo te sačuvane akte iz arhivskog predmeta kao polaznu osnovu, pokušaćemo rekonstruirati taj postupak. 

Biskup Lajčo Budanović u ime Apostolske administrature u Subotici, podnosi 08.05.1930.  Gradskom senatu molbu za izdavanje dozvole za novogradnju crkve na Šebešiću. Ubrzo nakon toga Gradski senat je 15.05.1930. tražio pojašnjenje od Kraljevske banske uprave iz Novog Sada o tome da li je za gradnju crkve na Šebešiću dovoljna odluka i odobrenje gradskih, ili pak treba svoju suglasnost da izdaju i više državne instance vlasti. Odgovor koji je stigao, a u kome se navodi da su one nezaobilazne u tom procesu natjeraće molitelje da se upuste u ispunjavanje traženih uslova, što će prolongirati samo otpočinjanje zidanja za narednu godinu.

Lagano nezadovoljstvo i čuđenje takvim razvojem i kompliciranjem postupka provejava i u dopisu koji 7.06.1930. Apostolska administratura, potpisan je tajnik Mulion Andrija,  šalje Katoličkom vjerskom odeljenju, pri Ministarstvu pravde, moleći dozvolu za zidanje crkve. “U smislu § 24.za. LIII od 1868. isključivo nutarnje pravo je svake konfesije da podiže župe ili filijale, zato svaka konfesija i njezini predstavnici imaju pravo podizati i crkve kao osnovu župe. Za vršenje ovog prava nikada se na ovom području nije tražilo kod podizanja crkvenih zgrada drugo nego na što su dužni i drugi privatni poduzetnici. Ova crkva bi se zidala od privatnog novca, ne može se ni za crkvu tražiti drugo nego propisana tehnička kontrola, a ne treba za ovo podizanje dozvola ni Ministarstva Pravde, ni Građevina. Priloženo rješenje Dunavske Banovinske Uprave kosi se sa ovdašnjim običajima i moli se visoki Naslov, da uputi Bansku upravu da svoje rješenje preinači i netraži više nego što se može od privatnih graditelja tražiti, te da  odustane od svojih zahtjeva koji bi odbacili gradnju u nedogledno vrijeme.”

                                       Crkva S. Trojska u Maloj Bosni, danas

            A naredni koraci koje morala da preduzme duhovna vlast su bili da je kompletnu dokumentaciju trebalo uputiti na odgovarajuće adrese banskoj vlasti u Novi Sad kao i ministarstvima u Beograd. Ispostavilo se da je angažirani arhitekta, a to je bio upravo Stjepan Podhorsky iz Zagreba, morao da načini još neke preinake na prijedloženom tehničkom projektu, kojim udovoljava zahtjevima koji su stigli od Ministarstva građevina 2.10.1930.   Riječ je bilo o nekoliko sitnijih tehničko konstrukcionih elemenata, poput visine glavne kupole naspram visine krova, konstrukcije lukova kupole, materijalu za stepenice govornice.  Arhitekta u svom odgovoru uvažave primjedbe ali i šalje dvije fotografije crkve iz Đurđevca u Hrvatskoj, a koja je izvedena po njegovim sličnim projektima, koje bi trebale dokazati da njegova konstrukcijska rješenja imaju prođu u praksi.  U prilozima, koji se nalaze u predmetu mogu se vidjeti samo prvotni tehnički projekti za crkvu u Maloj Bosni, koje je načinio i potpisao  arhitekt Podhorsky još 1929. godine, ali ne i oni nastali kao posljedice traženih izmjena.    

Prethodno su  drugi organi vlasti, kao  Ministarstvo pravde i Kraljevska banska uprava iz Novog Sada - izdali akte kojim daju suglasnost na gradnju. Iz  njih se vidi da je pradračunska vrijednost gradnje bila 680 194 dinara te da je Apostolska administratura iz Subotice ta koja se ovlašćuje da sklopi direktnom pogodbom ugovor o izgradnji.

            Građevinski preduzimač Alojzija Gršić je već 14.11.1931. podneo Gradskom senatu molbu za izdavanje upotrebne dozvole, a kao supotpisnik stoji i biskup Lajčo Budanović. Samu dozvolu za otpočinjanje gradnje vlasti su izdale tek 15.06.1931. Tome je prethodilo nekoliko koraka. Saznajemo da je već 30.04.1931. u Šebešiću u kući Andrije Dulića (broj 247) održan sastanak u vezi ishodovanja “građevne dozvole za novogradnju rim.  katoličke crkve na Šebešiću” [13] sa kojeg nam svjedoči zapisnik. Po njemu su bili prisutni sa strane Grada “pretstojnik gradske policije Horvat Cvetko, građevinski referent Vasa Stefanović”, sa strane Apostolske administrature “Pavao Bešlić, preduzimač Lojzije Gršić” i sa strane zaniteresiranih susjeda “Dulić Marija, Kolar Ivan, Francišković Đuro”. Na tom sastanku je zaključeno da mjesto odabrano za gradnju u potpunosti odgovara, da je udaljeno od puta 50 metara te  da su projekti odobreni od strane Ministarstva građevine 4.04.1931. 

            Crkva je posvećena 19.11.1931. godine.[14]

            To je prikaz prepiske koja je sačuvana u arhivskom predmetu. Iz nje možemo izvući slijedeće zaključke. Inicijativu za podizanje crkve daje biskup Lajčo Budanović, a poslove izrade projekata dobiva, na poslovima oko projektovanja i rekonstrukcije sakralnih objakata,  izuzjetno istaknuti i potrvđeni arhitekta iz Zagreba – Stjepan Podhorsky. Od naručioca je traženo da ispoštuje jednu novu proceduru, koja odslikava administrativne okvire a koji su bili odraz društveno političkih prilika, koji su zacrtani uvođenjem diktature 1929. godine. Crkva je građena nešto manje od 6 mjeseci. Nije podignut zvonik, koji se nalazio u prvobitnim projektima. Sa druge strane, crkva u Đurđevcu ima toranj sa zvonikom, pa time projekti Stjepana Podhorskog za crkvu u Maloj Bosni još više sliče onima korištenim za tu građevinu. Osebujan i jasno izražen autorski pečat koji taj arhitekta ima, a koji naglašava i spaja hrvatsku graditeljsku tradiciju i moderno doba,  prenio je kroz crkvu u Maloj Bosni ideje autora i na subotičko područje.

Crkva u Đurđevcu

                                                                                                                         Stevan Mačković

                                               

---

[1] I na Kaysserovoj karti Subotice iz 1747, na toj lokaciji se vidi  oznaka da je tamo postojala crkva.

[2] Historijski arhiv Subotica (dalj HAS), F:47 I  52/1920. Dopis Senata upravitelju željezničke postaje

Šebešić da ta pustara čini autonomno upravno  tijelo Subotice, te da broji 780 duša.

[3] Kosta Petrović, Kr. Slob. Grad Subotica i kupalište Palić, Subotica 1928, st.XVIII

[4] www.suboticka-biskupija.info/zupe.

[5] Rakić Ivica, Arhitekt Stjepan Podhorski – graditelj crkve Sv. Jurja u Đurđevcu, Đurđevečki zbornik, Đurđevac 1996, st. 223-230.

[6] www.durdjevac.hr.

[7] Historijski arhiv Subotica (dalje HAS), F:47. III 351/1930. U predmetu koji broji 40 listova sačuvana je prepiska kao i prilozi – tehnički planovi te fotografije. Arhivu se tokom rujna 2006. godine, tražeći projekte crkve u Maloj Bosni, obratio g. Dragoljub Bajić iz opštinske uprave, a u cilju da ta tehnička dokumentacija pomogne u poslovima oko planiranih popravki konstrukcije kupole, na  kojoj se uočavaju prokišnjavanja.

[8] Danas je Đurđevac treće i najmanje gradsko središte Koprivničko-križevačke županije, koje sa prigradskim naseljima ima oko 9.000 stanovnika. Smješten u maloj udolini, u bogatom zelenom, prirodnom okružju poljoprivrednog, vinorodnog i šumskog zemljišta, u blizini mađarske granice, na pola puta između Osijeka i Varaždina. www.djurdjevac.hr

[9] Vidi: Krešimir Galović, Klub hrvatskih arhitekata, Vijenac br. 172, 5.10.2000.www.matica.hr/Vijenac/

[10] Tonko Marovević, Arhitektura i likovna umjetnost, www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/149/

[11] www.tzzz.hr/novo/kultura/

[12] HAS, F:47. III 351/1930

[13] Isto, F:47. III 351/1930.5

[14] Ljudevit Vujković Lamić, 75. obljetnica crkve Presvetog trojstva u maloj bosni, Glasnik Pučke kasine 1878, br. 11, studeni 2006, st. 9.